Bly...Bly...Bly
Ko bi rekao? Ja sigurno ne. Moje su smeđe oči i mislim da mi baš leže:)
Your Eyes Should Be Violet |
 Your eyes reflect: Mystery and allure What's hidden behind your eyes: A quiet passion |
23.12.2006. u 23:18 | 0 Komentara | Print | # | ^
Jutro
Tužni ljudi, umorni, nasmijani, a sve mi se čini da je i to usiljeno...Kada vidim sve te ljude, shvatim da sam ja takva, a da su oni samo umorni u rano jutro.
Inspirisano ovim textom:)
Eh...osesije u mom životu su dobre, jer znam da će kad-tad proći...
Kako nemam živaca prepravljati sve one divne linkove samo ću linkati moj BA blog:)
Ah...mislila sam malo dotjerati ovaj blog, ali tako sam lijena...ne mogu nikako da se skoncentrisem...Odoh na "dotjerani" blog, ali i njega sam mislila mjenjati....
13.01.2006. u 22:04 | 0 Komentara | Print | # | ^
MOzda se ponovi ovo gore?
Sretna Nova:))))
Nisam tuzna...ali sam čudna. Ljudi oko mene možda i primjete to, ali niko ništa ne govori...Crvenilo? Uvijek me oda:S
15.11.2005. u 01:01 | 0 Komentara | Print | # | ^Hoće li se pojaviti?
Ne radi nikako...ovaj blog. Baš me zanima zašto?:s
03.11.2005. u 18:16 | 0 Komentara | Print | # | ^Baš su ljudi sretni kad nađu ljubav....
02.10.2005. u 01:50 | 3 Komentara | Print | # | ^Your Six Must-Have Friends????
Friends are like shoes -- and not just because both pals and the perfect pair of pumps can bring you profound joy. Friendship experts agree: Just as your favorite old sneakers aren't perfect for every occasion, neither is every friend. It's crucial to have a colorful assortment of friends -- from comfy to professional -- to match the varied parts of your life.
Prijatelji su kao cipele - nisu svi za svaku priliku! Danas na msn lifestyle-u kažu tako. Inače volim ove prosvjetljavajuće članke. Kao "Tajne uspješne veze!" ili "Vaši snovi su isto važni kao i njegovi". Možda i nekome ti članci pomognu. Jednostavno ima trenutaka u životu kada nam se upalelampice tek poslije čitanja ovakve vrste texta. Meni se lampice obično upale godinu dana poslije čitanja texta, ali ... o-tom-po-tom...
Kolege sa posla. Na prvom su mjestu. Kolege sa fax-a, iz škole i sl...Valjda se misli i na njih. Vjerovatno jer sa njima provodimo najviše vremena. (Čitala sam samo podnaslove.) Jako malo prijatelja takvih imam, ali imam brdo poznanika sa kojim pijem kafu svako pola godine:)
Pa onda ide..."mama-čije-djete-ide-u-isti-razred-kao-i-vaše-dijete". Ne mogu baš da nađem analogiju tu, ali valjda misle na nekoga ko je u istoj situaciji kao i vi. Ali, ta vas situacija veže više nego nešto veće...kao...Imam jednu prijateljicu čija nas situacija "duga-veza" po prilično zbližava i njeno iskustvo mi je pomoglo par puta...Moja druga situacija...Nemam prijatelja koji ima isti problem kao ja, a bilo bi dobro naći ga..
Prijatelj kojeg znate oduvijek. Nemam ni njih. Sa jednom sam se dopisivala, ali izgubile smo kontakt, jer ipak živimo daleko i različitim životima. Svi moji prijatelji prije 16-te nisu više u BiH, tako da je malo teško ispuniti ovu kategoriju.
Hobi-prijatelj. Nemam neki poseban hobi, ali eto da vidimo...Astrologija - previše pasivni i "duboki" za moj pojam. Ježim se od tih furki "mistično" ili "mene niko ne razumije (treba poseban nivo duhovnog i intelektualnog razvoja da bi mogao pričati sa mnom...grrrr). Komp (ako se to može nazvati hobi, prije opsesija), ne znam nikoga ko boravi na net-u koliko i ja i...uopšte...Ups, shvatih da niko od mojih prijatelja nema stalnu e-mail adresu i da se tek u posljednjih godinu dana susreću sa misli "odoh potražiti na netu", ali još uvijek ne koriste (a ni ne razumiju) riječi kao što je "proguglati" ili "lol"...Još jedan hobi...TV, tačnije filmovi, serije, dokumentarci i sl. Opsjednuta sam tim, a pored brata nemam s kim pričati o tome. Dobro i Dragi je tu:)
"Direktno-govoreći-prijatelj"...Onaj koji vam sve saspe u facu, bez straha da ćemo se naljutiti. Nemam ni njih. Čak mi ni roditelji ne smiju (tačnije, izbjegavaju moje durenje poslije) reći sve baš. Kažu, slatka laž je 1000 puta bolja od istine...
I..."Feel good friend" E takve volim. A takvih je nestašica. Rijetko će iko reći kako sam lijepa danas ili svježa. Uvijek ja moram prva dati kompliment. Nema veze. Ali, volim i one poslije kojih se osjećam kao da sam mlađa 10 godina. E, ovi su najbolji.
Imam dosta onih, ustvari imala sam, poslije kojih se (kada odemo na kafu i sl.) osjećam kao govno. Makar ne rekli ništa konkretno. Nedavno me je prijateljica nazvala misleći da će me obradovati sa jednom novosti, pretpostavljajući da ...Na ono, pretpostavila je da sam dole, a kada je shvatila da sam se digla, ona se spustila. Ali, baš vidno se sjebala jer me nije zatekla dole? Hmmmm????
Eto, raspisah se...a mogla sam samo linkati članak:P
Sarajevo
Sarajevo, kristalna sećanja
Sarajevo, od blata i snega
Izbriši mi inje sa očiju i čela
Izađi iz mene, izađi iz mene
Pusti oči da vide još ovaj put,
Pusti uši da čuju još ovaj put
Sarajevo
Sarajevo...
EKV
Zapis o izvoru
Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svom izvoru
Da se vratim
Mak Dizdar
Moj Najdraži, moj brat, tata i S. su mi pomogli da se oraspoložim, a da nisu ni znali da to rade. Najdraži me je mazio i grlio, brat je bio nježan kao i uvijek, tata mi je uljepšao dan, a samo je spavao, S. me je izvela na kafu.
Danas je također vruće, a to me umrtvi. Da pada kiša, bila bih lijena zbog nedostatka svjetlosti. Nikad mi ugoditi:P
Spava mi se...a rano je...
Evo mene malo i ovdje...Ne znam zašto nikako da napravim novi izgled za blog...mrsko mi...
Srela sam prijateljicu, nekadašnju, večeras. Bolje se pozdravim sa nekim poznanicima, draže mi je kad ih vidim...Mislim da sam je najbolje čitala, da je meni morala najmanje pričati i ponekad primjetim isto to u njenim očima, da joj nekad, u večerima kao što je ova nedostajem. Čudno (za mene), ali ona meni nikad ne nedostaje. Ne mislim na nju. Ne želim da nam se putevi ukrste...Ponekad je ljudi spomenu i shvatim da je ista...ista kao prije 7-8 godina...kada sam je ja jedina čitala. Kažu da je svašta bilo od kada se ne družimo...Kažu da je imala par sjebova, da joj se ne da u ljubavi...
Ironično, ali ona me je naučila...ustvari njen život me je naučio da se sve vraća...Dobro i loše...I tješi me to. To mi daje nadu u život, u ljude...Njoj se sve vratilo i sad joj se vraća...Nisam sigurna da ona na sve to gleda tako...ali je tako...
Pozdravila me je divno...ja sam je zanemarila...Nisam je ni pogledala...Ne sjećam se kada sam tako ignorisala osobu...
Ne želim joj loše stavari. Nadam se da će naći nekoga ko će je probuditi iz njenog sna...ili ko će je "štititi" dok spava...
Ponekad bih voljela da me izbrišu iz njenih sjećanja...da se ne moramo obje mučiti kad se vidimo ili kad neko spomene onu drugu...
~Ljutnja~
Od djetinjstva, kažu i kada sam bila beba, ljutila sam se. Za sve i svašta, za velike i male stvari, za neke samo meni poznate. Istina, i danas se ljutim. Malo manje, ali still...Ipak, kada se naljutim na bliske ljude, brzo me prođe. Ne izvinjavam se poslije, jer ja izvinjenje ne prihvatam kao nešto veliko, ne ulizujem se da otklonim napetost...Samo se odljutim.
Ne sjećam se kada sam bila ovako ljuta. Na blisku osobu. Po čitave dane smišljam svađu i šta bih sve rekla toj osobi...izjeda me. Ne mogu reći, jer jedan od glavnih argumenata mi je nešto što sam čula u povjerenju. A, kao drugo, znam da nema svrhe. Vikala, razgovarala, ignorisala...sve je isto. I po prvi put pomišljam da se nikad neće promjeniti. NIKAD!
I ne znam šta da radim. Imam neke lude želje u glavi, i ako se ispune vjerovatno će mi biti žao, ... ali ih dalje želim...
Ljeto, bljak!
Ne volim bljuzgu, žalila sam se na nju...ali ova vrućina...ma ovo je ludnica. A kažu, najgore tek dolazi...Bože, kako ćemo izdržati? Ljeto i ja smo inače u jako lošim odnosima...i uglavnom ga ne volim. Sve, ili skoro sve (ja ipak mislim da je sve! najbolje reći) doživljavam kroz ljude...Mislim, sve mi ima ljudske osobine. Konkretno, ljeto me podsjeća na glupog momka ili razmaženu, zlobnu djevojku. I ne volim ih...(ni momka, ni djevojku, ni ljeto!):D
Rijeđe pišem jer...sam zadovoljna (ne urekla!)
Maleni nije baš. Nisam sigurna šta bih trebala raditi i da li bih uopšte trebala išta raditi, jer u prošlosti se pokazalo kao jako loša ideja da probijam glavu oko toga jer samo stvorim nepotrebne belaje. On obično to sam riješi sa sobom i najbolje je pustiti ga samog. Maleni je med!:)
Eto...danas sam se napokon dokopala kompića.
Bijesna sam!
I baš mi se piše...Imam želju, kao nekada, kada sam redovno pisala dnevnik. Tada sam uzimala svesku, moj dnevnik, i škrabala sve i svašta, bez ikakve veze ili cilja. Mrzila sam kada me neko prekidao u tome. Nikad nisam imala vremena da završim neke priče ili događaje...Onda, kada bih ostala sama, uživala sam. Kako to Amerikanci kažu, opsjednuti analizom svega i svačega, "time for myself" ili nešto tako...I sada se tako osjećam. Skoro sam sama u kući, ali i osoba koja je sa mnom provodi vrijeme sa sobom...:P
Raspoložena sam, što je ovih dana malo čudna stvar, ali...Malo sam se udaljila od ljudi koji me "spuštaju", pa se stvari popravljaju. Lijepo je kad se možeš udaljiti od takvih ljudi, u ovakvim vremenima. Hvala Bogu, nisam obavezna nikako da budem sa njima. Malo me Just She rastužila sa svojim sinošnjim postom, kojeg sam maloprije pročitala...Post me također iznervirao, ne zbog Just She, već zbog ljudi koji su uzrokovali taj post. Grrrrr....Sad bih se potukla sa nekim...
Sada sam se i sjetila šta sam htjela sinoć pisati...
Ljudi su idioti i prolazi im to, jer oni rijetki, dobri ljudi ćute i puštaju idiotima da upravlaju svijetom. Da nešto i poduzmu, ne bi više bili dobri...Ja bih, npr. pobila puno ljudi - kretena - i samim tim više ne bih bila dobra...Jeste da se ni sada ne smatram previše dobrom, ali to nije tema današnje emisije...
I tako, sinoć opet čujem kako muž neke tamo žene, koja je kćerka bivše nečije komšinice...znate već kako to ide...ignoriše svoju bolesnu ženu (kćerku komšinice nečije) i kako je vara i kako ne radi, a ona radi sve što može i stigne...I šta uraditi na takve stvari? Istući njega, zaključati ga u podrum i davati mu hrane na kaščicu...Možda okrutno djeluje, ali poludim na takve priče, na frustrirane ljude koji svoje kompexe i sranja istresaju na djeci ili slabijim ženama...Možda bi neko krivio i žene, ali one uvijek imaju razloge da ostanu uz njega...I ja sam nekada mislila "zašto ga ne napusti?", ali sam čula puno priča i nije uvijek lako...Svi mi polazimo od sebe, ali te žene se godinama maltretirane, samopouzdanje im je na nuli (negativnoj!) i možda nemaju nikoga da im pomogne...Možda imaju samo bolesnu majku koja umire od boli i od nemoći da pomogne svojoj kćerki...(kćerci?)...Bijesna sam. I da sam malo jača i hrabrija, našla bih ga u mraku i istukla!!! (Gdje li sam ja prije tukla:P
)...
Utiču li i na vas mjene?
Google
Možete me naći...po sljedećim (isprobanim) frazama:
4 15.38% blog hrvatska
1 3.85% samo da rata ne bude balasevic mp3
1 3.85% casanova bly
1 3.85% pred menstrualni sindrom
1 3.85% samuel morse
1 3.85% sarajevski blog
1 3.85% lesbostar
1 3.85% desilo se na današnji dan
1 3.85% sa mnogima se radujem,volim i patim
1 3.85% ja neću da ga vidim mp3
1 3.85% google s-eks
1 3.85% angel mp3
1 3.85% holden kolfild
1 3.85% bosna seks prave slike
1 3.85% slike dobrinje
1 3.85% slika tulipana
1 3.85% balašević mp3
1 3.85% skinuti swish
1 3.85% mršaviti
1 3.85% slike sa starca
1 3.85% slike zaljubljenih
1 3.85% poremećaj sna
1 3.85% slike tucanja
26 100.00%
WTF?
